Svaki znanstveni izvor mora imati stabilan identitet, osnovu pristupa, napomenu o licenci ili ponovnoj uporabi i trag podrijetla. Izvori koji ne dopuštaju predviđenu produkcijsku uporabu odbijaju se ili ostaju samo referentni umjesto da se neprimjetno scrapeaju.
Identitet zapisa i podrijetlo
Svaki znanstveni zapis trebao bi biti sljediv do source_id, station_id ili drugog stabilnog identiteta izvora, vremena opažanja i informacija o obradi. Izvedene vrijednosti i autorski indeksi dodatno čuvaju verziju algoritma, hash parametara i točne identitete ulaznih zapisa kako bi se transformacija mogla auditirati.
Prava ponovne uporabe prije automatizacije
Izvor ne postaje automatizirana ovisnost samo zato što je vidljiv u pregledniku. Produkcijski ingest zahtijeva osnovu pristupa i uvjete ponovne uporabe usklađene s namijenjenom GeoLira funkcijom. Kada prava nisu jasna, izvor može ostati bibliografska ili validacijska referenca umjesto da se neprimjetno scrapea.
Kanonska povijest i atribucija prema korisniku
Kanonska pohrana može zadržati uzastopne revizije jednog događaja radi audita. Korisnički prikazi odabiru najnoviju prihvaćenu reviziju logičkog događaja tako da se, primjerice, ponovljene USGS ispravke ne pojavljuju kao zasebni potresi. Poveznice izvora pomažu korisnicima provjeriti podrijetlo, ali naziv institucije ili DOI ne zamjenjuje metapodatke svježine i kvalitete za određeni zapis. GeoLira ne prikazuje vanjski materijal kao vlastito mjerenje.